Tokom ovih meseci nesigurnosti, svi smo bili svedoci kako je rad od kuće postao izabrani način rada za većinu organizacija, uglavnom za „kancelarijske radnike“: oni koji su menjali sastanke uživo za video konferencije zabeležili su porast u svom poštanskom sandučetu i u broju telefonskih poziva koje su primali da bi rešili stvari koje su se rešavale odlaskom do susedne kancelarije; takođe su zatekli sebe kako žongliraju između posla i ličnih odgovornosti i aktivnosti.
S druge strane, 90% organizacija nije uključilo takav scenario u svoj plan nepredviđenih događaja.
Šta je sa liderima? Sa kojim izazovima su se suočili? Kako su motivisali svoje timove, angažovali se i dodali vrednost organizaciji? Da li je rođeno „novo“ liderstvo?
Moje iskustvo mi govori da postoje desetine stilova rukovođenja, ne postoji jedinstvena formula; autoritativni, harizmatični, demokratski, poslušni … svi oni imaju svoju vrednost u zavisnosti od situacije i organizacije.
Generalno, najistaknutije vrednosti su one povezane sa produktivnim liderstvom, kao što su srednjoročna i dugoročna strateška vizija, fleksibilnost, upravljanje promenama, otpornost, donošenje odluka, komunikacija itd. U današnjim okolnostima opipljive i ne baš uobičajene vrednosti morale su biti dodate, poput sposobnosti i brzine rada i primene rešenja u vrlo kratkom vremenskom periodu ili digitalnog liderstva.
Bez sumnje, suočeni smo sa situacijom u kojoj je važno da lideri u upravljanje ugrade niz nematerijalnih i neobičnih aspekata: solidarnost, bliskost, poniznost, velikodušnost, optimizam, hrabrost; sve ovo je neophodno za suočavanje sa tugom, strahom i agonijom, emocijama sa kojima su se suočili članovi tima, a sa ciljem jačanja entuzijazma i angažmana na projektu koji dele.
U poslovnom kontekstu kakav danas živimo, od početka krize, tehnološkog viška, ponovnog razmatranja, novih budžeta itd. od suštinske je važnosti da se novi stil liderstva zasniva na potrazi za poboljšanjem individualne dobrobiti, učiniti da se ljudi osećaju važnima, da ih se sluša i razume, predvoditi kroz slušanje.
U bilo kojoj situaciji, ali u ovoj više nego u bilo kojoj drugoj, liderstvo je ojačano sposobnošću inspirisanja timova koji vode svojim primerom, koji su bliski, hrabri, pružaju nadu u postizanje ciljeva i imaju merljivu strategiju.
Sposobnost informisanja, efikasna komunikacija sa timovima biće ključna; ne samo da saopštavaju situaciju i očekivanja, već i da pronalaze najefikasniji način da se to uradi u takvom promenljivom okruženju u kome je način na koji radimo toliko pogođen i timovi fizički odvojeni i gde je vrednost fizičkog prisustva nestala.
Liderstvo koje je sposobno da uključi, integriše, doda i motiviše pretpostavljajući određenu osetljivost na okolnosti sa kojima se svi suočavaju. Ohrabrivanje tima da istraži svoje sposobnosti za zajednički timski rad verujući da jedna osoba sama ne može voditi; treba da postoji tim koji dodeljuje i prepoznaje takav kapacitet.
U ovom okruženju, uspešno liderstvo će nastojati da bude okruženo najboljim mogućim timom. Biće neophodno znati da li imamo odgovarajuće timove za uspešno suočavanje sa ovom krizom. Biće potrebni brzi procesi procene da bi se procenilo da li ovi timovi imaju kompetencije potrebne u apsolutno poljuljanom, visoko konkurentnom i neizvesnom scenariju. Obuka i podsticanje timova da steknu nove veštine takođe će biti od suštinske važnosti, ali pre svega će privlačenje i zadržavanje talenata odrediti uspešno liderstvo.
Originalno objavljeno na
https://www.servitalent.com/es/liderazgo-inspirar-informar-involucrar
No Comments